Diacovensia (Jan 2010)
Prezbiter i župna zajednica: poteškoće i perspektive
Abstract
Rad se upravlja ponajprije činjeničnom stanju šarolikog poimanja kako Boga tako vjere i Crkve, što je neizbježna činjenica s kojom se prezbiter susreće i s kojom se mora nositi. On osobno nije 'kriv' za zatečenu situaciju, već mu je prihvatiti da se i pojedinac i crkvena zajednica nalaze u stalnom rastu, padovima i procesu obraćenja. Tako i sam prezbiter, iako ima tu službu, jest istovremeno vjernik pa tako i čovjek sa slabostima s kojima se mora nositi. On i zajednica trebaju se upravo kao takvi prihvatiti i međusobno se podržavati, bez idealiziranja u međusobnim očekivanjima. S druge strane rad naglašava da se sam Bog prvi i stalno brine o svakom čovjeku, pa u tom vidu i kršteniku, naravno i prezbiteru. Zajednica treba biti prostor zapažanja Božje brige i osluškivanja Božjega poziva, poticanje osobnoga odgovora i ulaženja u savez s njim po svetim znakovima. Za osoban odgovor važna je i zajednica.
