DOPUSTIVOST PRIVREMENIH MJERA KOD BANKARSKIH GARANCIJA NA POZIV U HRVATSKOM PRAVU I U SUDSKOJ PRAKSI

Abstract

Bankarska garancija na poziv (dalje: BG) u hrvatskom i poredbenim pravima jedno je od najčešćih sredstava osiguranja koje ima za cilj brzu i učinkovitu isplatu novčanog iznosa iz BG-a ako druga strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu. Ako banka izda BG, obveza banke na isplatu novčanog iznosa iz BG-a je samostalna, a ne akcesorna. Drugim riječima, ako se ispune uvjeti iz BG-a banka neće moći isticati prema korisniku prigovore iz temeljnoga posla. Mogućnost zloupotrebe prava na naplatu iznosa iz BG-a otvara pitanje do koje mjere treba slijediti jedno od temeljnih načela kod BG-a „plati pa se sudi“. Stoga i ne čudi da je unatoč navedenim teorijskim koncepcijama o BG-u pred hrvatskim sudovima zamjetan trend povećanja prijedloga za određivanje privremenih mjera kod BGa, a u novijoj hrvatskoj literaturi o tome se nije sustavno raspravljalo. Slijedom navedenoga, autorice propitkuju dopustivost određivanja privremenih mjera kod BG-a, analiziraju pretpostavke za određivanje privremenih mjera i daju ocjenu postojećega stanja dovodeći u suodnos svrhu i temeljna načela BG-a sa svrhom i pravilima Ovršnog zakona o privremenim mjerama.

Keywords

• bankarska garancija
• privremena mjera
• obustava isplate
• vjerojatnost
• tražbina
• opasnost