Diacovensia (Jan 2010)
Propovjedništvo u sv. Pavla
Abstract
S obzirom da je do izvornih Pavlovih propovijedi, osim onih u Djelima apostolskima koje su plod Lukine elaboracije, moguće ići jedino rekonstruiranjem iz njegovih poslanica, ovo izlaganje, pastoralnoga usmjerenja, promatra istaknute momente Pavlove teološko-pastoralne misli na kojima počiva njegovo apostolsko djelovanje, a koje on sam naziva - propovijedanje. Kao prva oznaka njegova propovijedanja istaknuta je činjenica da Pavao nastoji što je moguće manje opterećivati svoj auditorij, tj. crkvenu zajednicu. Ovo se ogleda u njegovu zauzimanju da se obraćenicima iz poganstva ne nameće jaram židovskoga Zakona, nego da im je za ulaz u Crkvu dovoljno krštenje. Druga oznaka Pavlova stava jest nepopustljivost kada su u pitanju bitni elementi kršćanskoga života od kojih on ne odstupa ni po koju cijenu. Najbolja ilustracija jest ozbiljnost kojom shvaća i izlaže otajstvo krštenja i njegove učinke na krštenika u Rim 6-8: kršćaninov život stalni je hod u novini Duha ili ga nema! Iz ovoga, sasvim prirodno, proizlazi sljedeća oznaka Pavlova propovijedanja evanđelja: naglasak na moralnomu životu. Beskompromisno prokazujući i kritizirajući nedovoljne, življene moralne standarde u pojedinoj crkvenoj zajednici, on pokazuje Crkvu, u krajnjoj liniji, novom kozmičkom stvarnošću koja nužno zahtijeva i novi život članova zajednice. Ovako promatrano, Pavlovo propovijedanje manifestira dinamičku napetost kojom crkvene zajednice kojima se obraća želi povesti prema punini njihova određenja. Time, gledajući u pastoralnoj perspektivi, sam život zajednice postaje pouka onima koji je sa strane promatraju i svjedočanstvo novopridošlim članovima.
