Dvostruki egzil u pjesništvu fra Lucijana Kordića

Abstract

U radu se proučava utjecaj fizičkoga i duhovnoga progonstva na stvaralaštvo franjevačkoga pjesnika Lucijana Kordića. Odabrane su pjesme analizirane i interpretirane na tematsko-idejnoj i, u manjoj mjeri, stilskoj razini. U proučavanju egzila iz zemaljske i duhovne domovine kao i pjesnikova položaja između književnosti zemlje domaćina i zemlje podrijetla primijenjena je postkolonijalna kritika kao metodološka podloga pri objašnjavanju koncepata drugo(tno)sti, izmještenosti, hibridnosti, centra i periferije. U širem kontekstu, naglašava se potreba za daljnjom reintegracijom i revalorizacijom emigrantske i egzilne književnosti koja nudi nove iskazne potencijale i pridonosi cjelovitosti hrvatskoga nacionalnog korpusa.

Keywords

• emigrantska književnost
• hrvatski autonarativ
• izmeđništvo
• kanon