Utjecaj depopulacije na kulturnu baštinu hrvatskih otoka

Abstract

U radu se razmatra utjecaj depopulacije na kulturnu baštinu hrvatskih otoka. Višegodišnjim istraživanjem relevantnih statističkih podataka, proučavanjem postojeće literature, arhivskim i terenskim istraživanjem hrvatskih otoka utvrđeno je da je depopulacija najvažniji demografski proces na većini hrvatskih otoka. Smanjenje broja stanovnika ujedno znači smanjenje broja nositelja otočnog identiteta, odnosno različitih sastavnica materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Budući da je na otocima sve manje stanovnika mlađe dobi (uz koje se vezuju biološka vitalnost i ekonomska održivost) te da je mlađe stanovništvo snažno zahvaćeno tercijarizacijom gospodarstva i modernizacijom cjelokupnoga života, smanjuje se mogućnost međugeneracijskoga prijenosa tradicionalne otočne kulture. To se posebno odnosi na nematerijalnu kulturnu baštinu poput jezika (bogatog leksika uključujući mnoštvo toponima), glazbe (pučko glagoljaško pjevanje i dr.), vještina (u izradi ribarskih i poljoprivrednih alata i sl.), običajâ i dr. Pritom valja istaknuti da se u suvremenom vrednovanju otočnog prostora, ponajprije putem turizma, pojedini elementi kulturne baštine uglavnom doživljavaju kao kulturne okamine vrijedne prigodnoga interesa, premda upravo kulturni turizam može pridonijeti predstavljanju i zaštiti te optimalnoj gospodarskoj upotrebi otočne kulturne baštine.

Keywords

• hrvatski otoci
• stanovništvo
• depopulacija
• kulturna baština