APOTEOZA SOCIJALNE DRŽAVE

Abstract

Izborom hrvatskog ustavotvorca, u Ustav Republike Hrvatske unesena su sva jamstva gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava zajamčena ustavima razvijenih europskih demokracija i Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, a kojeg je Republika Hrvatska stranka. Time je stvorena dvostruka (ustavna i međunarodna) obveza hrvatskog zakonodavca na uspostavu socijalno pravednoga poretka. Iako ustavni tekst smješta obje generacije ljudskih prava u istu glavu Ustava, u ustavnosudskoj praksi izvedeno je shvaćanje kako socioekonomska prava ne pripadaju u sferu organskog zakonodavstva kojim se razrađuju Ustavom zajamčena ljudska prava i temeljne slobode. Unatoč tome, mogućnost njihove ustavnosudske zaštite nije onemogućena te je Ustavni sud razvio impozantan niz doktrinarnih razmatranja o prirodi socijalnih prava, iskazujući predanost konceptu socijalne države kao fundacijskom elementu europskog konstitucionalizma. Ipak, valja istaknuti pasivnost Ustavnog suda prema političkim granama vlasti glede socijalne materije te pledirati za zauzimanje aktivnijeg stava u tom pogledu.

Keywords

• socijalna država
• socijalna pravda
• ljudska prava
• ustav republike hrvatske
• ustavni sud republike hrvatske