Diacovensia (Jan 2014)
Communio i Successio u teologiji Petrove službe
Abstract
Da bi danas odnos Petrove službe prema episkopatu u otajstvu Crkve imao svoje teološko utemeljenje, potrebno je Petrovu službu smjestiti u prave teološke okvire Drugoga vatikanskog sabora. Do sada je tumačenje i interpretacija Petrove službe očevidno podlijegala snažnim utjecajima povijesnih razdoblja. U duhu dokumenata Drugoga vatikanskog sabora teologija je sada u prilici bez većeg pritiska tražiti teološki modus vivendi et agendi primata i nezabludivosti ove službe u odnosu na episkopat i otajstvo Crkve. U ovom se članku ove stvarnosti promatraju u eklezijalnom i sakramentalnom okviru, smatrajući da Petrova služba u njima doseže svoju dubinu i izrasta u svoju visinu. U tom se smislu ovdje propituju pojmovi communio i successio u relaciji Petrove službe i zaključuje da se zajedništvu Crkve i Crkava ne protive papinski primat i nezabludivost, koji izviru i ulijevaju se u pojam communio, a successio izražava jamstvo pravovjernosti i svjedočenja, izvor je sakramentalnosti i jedinstva koje garantira nasljedstvo osoba.
