Kriza kao prilika za preobrazbu Crkve. Novi pastoralni pristupi u službi otpornosti pojedinaca i zajednica

Abstract

Kriza i otpornost su dvije, naizgled, teže pomirljive stvarnosti koje se u različitim društveno-kultnurnim kontekstima često razlučuje na dvojake načine. No, te su stvarnosti za svaku ljudsku zajednicu s jedne strane neizbježne, a s druge strane, do neke mjere i neodvojive. Kriza, kao istinski neizbježna stvarnost, može i treba poslužiti i kao izvorište izgradnje novih oblika otpornosti pojedinaca i zajednica. Crkva se, kao sasvim specifična forma interpersonalne organizacije, u suvremenom kontekstu treba više pozabaviti takvim načinom odnosa prema kriznim situacijama. Kako bi to bilo moguće, nužno je u konkretnom pastoralnom djelovanju uobličavati pristupe prožete dinamizmima odgovarajuće otpornosti u kriznim prilikama. Ovaj je rad posvećen teološko- pastoralnom razlučivanju elemenata pastoralnih pristupa koji služe tomu cilju kao i prezentiranju naznačenih elemenata u nekim novijim pristupima. Pristupi kriznim situacijama koji su ovdje posebno obrađeni su: pristup u apostolskoj pobudnici pape Franje Amoris laetitia, zatim onaj Katekumenatskih itinerara za bračni život te pristup udruge Rondine Cittadella della Pace.

Keywords

• Kriza
• otpornost
• Crkva, preobrazba
• pastoral
• pojedinac
• zajednica