Hrvatsko-bošnjački identitetni i politički suodnos

Abstract

Već iz samog uvida u geografski smještaj Hrvata i Bošnjaka moglo bi se pretpostaviti da je riječ o dvama narodima u bliskoj »srodničkoj« vezi. Da ona uistinu postoji najbolje svjedoči podatak da se u osnovi jedino oni izvorno služe najzastupljenijim, autohtonim govorima u Bosni i Hercegovini. Riječ je o dvjema nacionalnim zajednicama proizišlim iz narodne mase koja je nekoć imala istovrstan ili uvelike ujednačen povijesni razvoj. On se prekida osmanskim osvajanjima i vlašću nad ovdašnjim prostorima te utjecajima koje je ostavila na njima. Posebice posredstvom masovne islamizacije te indirektnim poticajem sveukupne unifikacije katoličke populacije u konačnici pod hrvatskim imenom. S obzirom na taj »lom« i naknadnu posebnost razvoja razumljivo je da hrvatski i bošnjački narod temeljno određuju i posebni ciljevi. Među njih zasigurno ne pripada »pitanje« opstojnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine jer su u tom smislu stajališta hrvatske i bošnjačke politike ujednačena. Ono što izgleda spornim jest regulacija političko-pravnog suodnosa Hrvata i Bošnjaka prvenstveno unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Na toj je razini i nadalje nejasno mogu li hrvatsko-bošnjački odnosi biti utemeljeni na afirmaciji obostrano prihvatljivih ustrojstvenih rješenja te na međusobnom uvažavanju, čemu doprinos može dati i zajednički identitetni fond ili je nužna njihova determiniranost pokušajima političko-identitetne negacije pa i posredstvom ideoloških konstrukcija prošlosti i sadašnjosti?

Keywords

• Bosna i Hercegovina
• Bošnjaci
• državno ustrojstvo
• Hrvati
• identitet