Diacovensia (Jan 2003)
Liturgija i riječ: suvremeni kontekst i mogućnosti
Abstract
Svaki javni govor nameće pitanje kome govorimo ili s kim razgovaramo? Kad je riječ o liturgijskom govoru, onda je pitanje zamršenije jer su sudionici raznoliki s obzirom na dob, naobrazbu i razinu motiviranosti. A kad je, pak, riječ o liturgiji pitanje je vrijede li pravila komunikacije i za propovijedanje? Rad obrađuje zadanu temu kroz tri naslova: (1) Hrvatska liturgijska panorama i aktualna pitanja; (2) Temeljne odrednice o propovijedanju; (3) Uvod i zaključak u propovijedi. U prvom dijelu iznose se rezultati istraživanja o dinamici sudjelovanja u liturgijskim skupovima, počev od onog redovitog, nedjeljnog pa sve do onih povremenih. Iz te činjenice se zaključuje na različite teškoće s obzirom i na samo propovijedanje. U drugom dijelu je riječ o osnovnim pristupima u propovijedanju, a to su vjernost Božjem Pismu, čovjeku i aktualnoj stvarnosti. Ovdje se posebno obrađuje i pitanje komunikativne kompetencije. U trećem dijelu posebno se obrađuje pitanje strukture propovijedi, napose s obzirom na uvod i zaključak. Dodatni je problem našeg govora u liturgiji, i liturgije s govornog vidika, u tome što je govorena riječ prevladala nad ostalim sastavnicama liturgije, iako riječ nije najsnažnije sredstvo komunikacije. Kad bismo mjerili sve govorne dijelove, vidjeli bismo da je doista vremenski više od polovice ukupnog slavlja u korist govorenja.
