Liječnički vjesnik (Jan 2024)
Usporedba učinkovitosti i perzistencije inhibitora TNF-alfa i inhibitora IL-17 u bolesnika s aksijalnim spondiloartritisom: iskustva jednoga tercijarnog centra
Abstract
Cilj: Usporediti učinkovitost i perzistenciju inhibitora TNF-α (TNF-αi) i inhibitora IL-17 (IL-17i) u liječenju bolesnika s dijagnozom aksijalnog spondiloartritisa (axSpA), koji su te lijekove primali kao prvu liniju biološke terapije u uvjetima svakodnevne kliničke prakse. Ispitanici i metode: U ovom opservacijskom longitudinalnom istraživanju prikupljeni su sociodemografski, klinički i laboratorijski podatci te trajanje liječenja i razlozi prekida terapije za 112 bolesnika s potvrđenom dijagnozom axSpA liječenih inhibitorima TNF-αi i IL-17i od siječnja 2017. do siječnja 2023. na Klinici za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitacije KBC-a Sestre milosrdnice. Parametri od interesa zabilježeni su neposredno prije početka liječenja biološkim lijekom (nulti pregled), te nakon tri mjeseca (prvi pregled), devet mjeseci (drugi pregled), 15 mjeseci (treći pregled) i 21 mjeseca (od prvog posjeta) ili na kraju liječenja (četvrti pregled). Uz deskriptivnu statistiku, za usporedbe između dviju grupe bioloških lijekova korišteni su T-test ili Wilcoxonov test, ANOVA s post hoc višestrukim usporedbama i hi-kvadrat test. Razina značajnosti je postavljena na α<0,05. Rezultati: U ključnim parametrima aktivnosti bolesti nađene su značajne razlike između pojedinih kontrolnih pregleda, a očekivano i sukladno učinkovitosti bioloških lijekova. U usporedbi s bolesnicima liječenima IL-17 i kod bolesnika liječenih TNF-αi zabilježeno je kraće trajanje jutarnje ukočenosti na trećem (χ²=8,5, p=0,01) i četvrtom (χ²=9,1, p=0,01) pregledu te niža stopa povećanja CRP-a na četvrtom pregledu (χ²=7,1, p=0,01), dok za ostale praćene parametre nisu zabilježene značajne razlike između dvije skupine lijekova. Medijan trajanja liječenja bio je 22 mjeseca (IQR 27, raspon 2–70) za TNF-α skupinu i 30 mjeseci (IQR 35,8, raspon 1–76) za IL-17 skupinu, bez značajne razlike (W=1625,5, p=0,08). U skupini inhibitora TNF-α 58 bolesnika (75,3%) ostalo je na istom lijeku, dok je u skupini inhiibitora IL-17 to bilo 26 (74,3%) bolesnika, te nije bilo razlike u prelasku na drugu liniju liječenja (χ²=0,01, p=1). Zaključak: Naši podatci sugeriraju podjednaku učinkovitost i perzistenciju inhibitora IL-17 i inhibitora TNF-alfa primijenjenih u prvoj liniji biološke terapije kod bolesnika s axSpA.
Keywords
