Štukature iz zadnje četvrtine 18. stoljeća u Palači šećerane u Rijeci

Abstract

U tekstu se prvi put detaljnije analiziraju štukature u reprezentativnim salonima drugog kata Palače šećerane u Rijeci. Nastale su nakon razornog požara 1785. u vrijeme obnove i poljepšanja zgrade dovršene 1789. godine. Premda je riječ o izuzetno važnoj profanoj cjelini štuko-dekoracija, dosad je izostala njezina podrobnija ikonografska i stilska analiza te kontekstualizacija. Također, nisu bili utvrđeni predlošci ni majstori koji su ih izveli. U radu se publiciraju i analiziraju nepoznati arhivski podatci o obnovi zgrade te o prisustvu arhitekta Andree Meninija u Rijeci 1786. godine. Uz tada vodećega riječkog kipara Sebastiana Petruzzija i njegovu radionicu povezuje se dio kamene dekoracije palače. Razmatra se moguća ikonografija štukatura u Svečanoj dvorani, a za one u bočnim salonima utvrđuju se brojni allʼantica predlošci popularni u trećoj četvrtini 18. stoljeća na području Italije u rasponu od kasnog rokokoa do ranog klasicizma. Štukature se stavljaju u kontekst umjetničke produkcije braće Clementea i Giacoma Somazzija iz Montagnole, najznačajnijih štukatera na području Kvarnera, Hrvatskog primorja i sjeverne Dalmacije krajem 18. i početkom 19. stoljeća.

Keywords

• štukature
• Palača šećerane
• Rijeka
• 18. stoljeće
• Andrea Menini
• Sebastiano Petruzzi