KONCEPT I PRAVNA PRIRODA PLODOUŽIVANJA U RIMSKOJ PRAVNOJ TRADICIJI

Abstract

Koncept plodouživanja kao samostalnog prava, ius in re aliena, u Justinijanovim izvorima nije upitan, dok su s druge strane njegovo sistematiziranje, razvoj i pravna priroda u analizama klasičnog prava, bili predmetom ozbiljnih rasprava među romanistima, ponajviše u talijanskoj romanistici s početka 20. stoljeća. Pojedini romanisti plodouživanje su razumijevali kao pars dominii, odnosno dijelom prava vlasništva koje vlasnik zadržava za sebe na poseban način, uskraćujući mu time položaj posebnog prava. U radu se analizira pojam i definicija plodouživanja (ususfructus), te se raščlanjuju pravni izvori i razlozi koji su uzrokovali razlike u razumijevanju pravne prirode instituta u rimskoj pravnoj tradiciji, posebice analizirajući pristup glosatora i postglosatora te refleksije njihova učenja na suvremenu pravnu doktrinu s početka 20. stoljeća.

Keywords

• plodouživanje
• ususfructus
• rimsko pravo
• rimska pravna tradicija
• građansko pravo
• glosatori
• postglosatori
• emfiteuza
• feudalno pravo
• pars dominii