Accusativus Graecus u latinskoj poetskoj sintaksi

Abstract

Ovaj rad se bavi upotrebom grčkog akuzativa (accusativus Graecus) u latinskom jeziku. Accusativus Graecus preuzet je iz grčke sintakse i prenesen u latinski jezik zahvaljujući rimskim pjesnicima. Vergilije je pjesnik koji se najviše služio ovom vrstom padeža u pojedinim njegovim konstrukcijama. Osim pjesnika, njega koriste i rijetki prozni pisci u želji da svoj jezik i stil učine poetičnim: Tit Livije, Tacit, Petronije i Apulej. Nije slučajno da je ovaj padež, svojstven grčkoj sintaksi, obogatio latinsku poetsku sintaksu. Naime, zbog svoje funkcije u rečenici, čini retorsku figuru sinegdohu, svojstvenu pjesničkom izrazu i stilu. U pojedinim gramatikama ga i nazivaju sinegdohalnim akuzativom. Latinske gramatike na srpskom jeziku, kao i one na hrvatskom jeziku ne daju dovoljno objašnjenja za ovu vrstu akuzativa. Zato je cilj ovog rada da se, na osnovu ustanovljene paralele između latinskog i grčkog jezika, iznesu podrobnija tumačenja akuzativa obzira (tj. Acc. Graecus) i njegova upotreba u latinskom jeziku. Sintaktički, funkcionalno i semantički velika je sličnost između akuzativa obzira i ablativa obzira u latinskom jeziku. Na osnovu primjera i analize istih izvedeni su određeni zaključci koji se tiču i njihove sličnosti u upotrebi.

Keywords

• latinski jezik
• accusativus graecus
• grčki jezik
• ablativ obzira
• vergilije
• tit livije
• tacit
• petronije
• apulej