Folia Onomastica Croatica (Jan 1998)
U kojim se zonama u sadašnjem trenutku smiju očekivati pomaci koji bi mogli doprinijeti boljem poznavanju "dalmatskoga"?
Abstract
Autor uvodno upozorava na utjecaj hrvatske, albanske odnosno mletačke fonologije na vokalizam raznih dalmatoromanskih jezika za što su bili “zaslužni” dvojezični govornici u oba pravca (tj. Hrvati, Albanci ili Mlečani kojima je neki dalmatoromanski idiom postao, makar i za kraće vrijeme, L2 odnosno dalmatinski autohtoni Romani koji su naučili, kao svoj L2 odnosno L3, neki od spomenutih adstratskih jezika). To je bilo potrebno istaknuti, jer skoro svi hrvatski i strani jezikoslovci koji se bave prilikama u tom arealu u srednjem vijeku postupaju kao da se u znanstvenoj literaturi poslije 197L god. ništa značajnijega novoga nije pojavilo (drugim riječima, ne poznaju ili ignoriraju brojne radove, tiskane na njemačkom, francuskom i talijanskom uglavnom iz pera potpisanoga). Čak i tko se bavi samo etimologijom hrvatskih dalmatoromanizama mora te pomake uzeti u obzir jer bez toga nisu mogući dalji pomaci koji se očekuju osobito u nekim zasad “deficitarnim” zonama. Osim romanskog vokalizma u pitanju je i sudbina međusamoglasnih bezvučnih okluziva na skrajnjim točkama jadranske elipse gdje su hrvatski refleksi dvovrsni: sadrže u većini slučajeva zvučne suglasnike na Sjeveru (u zoni oko Trsta nazvanoj Caput Adriae), dok su u Kotoru zvučni suglasnici očigledno u manjini. Razlog nije jednak: na Sjevera se radi o romanskoj izoglosi koja je od svog nastanka u Hispaniji do afirmiranja sve do granice tzv. dviju Romanija (na crti Linz - ušće rijeke Raše) trebala oko četiri stotina godina (tako da su prvi Hrvati i Slovenci ime grada koji nazvaše Koper/Kopar čuli sa -p- (CAPRIS), dok je u većini analognih riječi prijelaz -p- > -b- itd. bio već definitivno izvršen); na Jugu se radi o tzv. Formiibertragung (tj. sporadičnim pojavama u pojedinim riječima koje su Hrvati mogli čuti iz ustiju djelomično romaniziranih govornika kojima je albanski bio L1 i koji su živjeli u Baru ili južnije od tog grada, središta tzv. labeatskoga). Mislim na labeatizam nebuča koji, in ultima linea, preko pretpostavljene prijelazne forme, odražava kasnolatinski NEPOHA ‘nećakinja’. Teoretski je moguće da su ime grada Kopra i si. najstariji Slaveni čuli već u Panoniji (gdje se govorio kasnije izumrli panonskoromanski). 207