Bog 99

Abstract

Vratio sam se Cioranu, točnije, prevođenju njegova djela Civilizirani čovjek: Portret. Mislim da nitko od nas pisaca na arapskome jeziku ne propituje manjkavosti i paradokse ovoga našega slučajna postojanja tako realistično i pronicljivo kao ovaj Rumunj, do grla u tako nesvetim vodama. Preveo sam Finsku rapsodiju Johna Ashberyja. Dugo sam se s njom borio. Ovaj veliki pjesnik doista sjajno radi dvije stvari koje volim: u jeku stvaranja ne razmišlja o čitateljima i dijeli nekoliko zajedničkih točaka s Cioranom. *Dragi Hassane, Prije više od deset godina odrekla sam se duhana, što znači da sam se riješila navike i više mi ne nedostaje nakon jutarnje kave! Ipak, nove navike utabale su svoje puteve u mojoj dnevnoj rutini. Naravno, većinom su to bezazlene navike, neke su čak i blagotvorna i ugodna uživancija za nekoliko vidova fragmentirana bića poput mene (Pascal je ponudio generalizaciju i usporedio čovjeka s mislećom trskom koja drhturi na vjetru). Sjedim dugo pred kompjuterom, koji mi je odan poput psa. Također sam mu zahvalna jer je postao svilena vrpca koja me vuče prema onima koje volim. Ne želim da ovaj uvod bude sentimentalan. Davno sam se povela za savjetom Alberta Camusa: Ne bismo trebali biti previše emocionalno angažirani, trebamo samo bilježiti stvarnost situacije. Sada ti pišem iz navike, kao što sam nekada davno pušila, i to u tolikoj mjeri da sam primorana podijeliti s tobom svoj dnevni raspored pisanja.