Travnjaci kao izvor krme

Abstract

U radu su prikazane vrste travnjačkih površina na kojima se proizvodi krma za hranidbu domaćih životinja te njihovi potencijali što se tiče količine i kvalitete krme. Proizvodnja travnjačke krme može se podijeliti na krmu proizvedenu na trajnim travnjacima i sijanim travnjacima. Trajni travnjaci Hrvatske obiluju biljnim vrstama, nastali su uglavnom samozasijavanjem nakon krčenja ili paljenja šuma ili su to površine na kojima je nekad davno zasnovan travnjak. Imaju izrazito različiti floristički sastav što je uvjetovano razvojem na različitim staništima i utjecajem čovjeka koji ih oblikuje svojim djelovanjem (košnja, napasivanje i različita vrsta i razina meliorativnih i agrotehničkih mjera). Prinosi i kvaliteta krme znatno variraju, ovisno razvijaju li se na močvarnim, nizinsko/dolinskim, brdskim i planinskim travnjacima. Najkvalitetnija krma je na nizinskim travnjacima. S druge strane, sijani travnjaci zasnivaju se sjetvom manjeg broja kvalitetnih i produktivnih biljnih vrsta koje su pogodne za određeno stanište uz primjenu odgovarajućih agrotehničkih mjera i načina korištenja, a samim time imaju potencijal za stvaranje većih prinosa kvalitetne biljne mase. Zaključno se može reći da su trajni travnjaci Hrvatske različitog florističkog sastava, a time i produktivnosti i kvalitete krme, često s nekvalitetnim pa i škodljivim biljnim vrstama, ali se na pojedinima razvijaju i različite ljekovite i aromatske biljne vrste koje mogu dati specifičnost stočnim proizvodima. Sijani travnjaci imaju potencijal postizanja visokih prinosa kvalitetne krme, oskudne su biološke raznolikosti.

Keywords

• trajni travnjaci
• kvaliteta
• količina
• krma
• stanište
• sijani travnjaci