O uporabi riječi poput priroda, sudbina i sreća u prijevodima Staroga zavjeta

Abstract

Autor u članku pokazuje da u starozavjetnomu hebrejskom svjetonazoru nisu postojali mnogi koncepti, pa time ni nazivi, kojima se opisuju apstrakcije izvan čovjekovih emocija, volje, uma i odnosa s Bogom. Među takve se ubrajaju „sudbina“, „sreća“ i „priroda“ u apstraktnomu i konkretnomu smislu. No u suvremenim su zapadnim civilizacijama ti koncepti toliko uvriježeni da je bez njih gotovo nemoguće promišljati o stvarnosti i svijetu. Zato se neke od tih riječi pojavljuju u različitim prijevodima Svetoga pisma Staroga zavjeta. U članku su izdvojeni primjeri prevoditeljske uporabe takvih riječi te je na temelju hebrejskoga izvornika predloženo propitivanje prevoditeljskih rješenja u kojima se one nalaze.

Keywords

• Stari zavjet
• hebrejski jezik
• prijevod Biblije
• priroda
• sudbina
• sreća