Motivi za igranje videoigara kao prediktori zadovoljstva životom

Abstract

Psihologija videoigara područje je koje raste i razvija se. Započelo je istraživanjima negativnih efekata igranja na igrače, no sve se više okreće pozitivnim efektima, a u posljednje vrijeme i razlozima za upuštanje u taj oblik aktivnosti. Trenutno se intenzivno razvijaju modeli motivacije za igranje videoigara koji uzimaju u obzir specifičnosti toga područja. Detaljniji su od uobičajene podjele na intrinzične i ekstrinzične motive za igranje ili zadovoljavanje osnovnih psiholoških potreba kroz igranje. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti prediktivnu snagu Yeeova (2006) desetfaktorskoga modela motivacije za igranje, odnosno, ispitati predviđaju li i u kojoj mjeri faktori motivacije za igranje videoigara zadovoljstvo životom kod igrača mrežnih videoigara. Sudionicima se pristupilo putem mrežnih stranica specijaliziranih za kulturu igranja videoigara u Hrvatskoj te tehnikom snježne grude. U istraživanju je sudjelovalo 411 igrača videoigara, dominantno muškoga spola, mlađe odrasle dobi. U prosjeku su igrajući provodili dva i pol sata dnevno. Strukturalnim je modeliranjem utvrđeno da je motivacijom za igranje videoigara objašnjena petina varijabiliteta zadovoljstva životom kod igrača mrežnih videoigara. Dva su se faktora motivacije pokazala značajnima u predviđanju zadovoljstva životom – napredovanje i bijeg. Niže razine zadovoljstva životom pokazali su oni igrači koji igraju da bi svojega lika doveli na visoku razinu, da bi prikupili jedinstvene predmete i dijelove opreme te da bi općenito ostvarili moć, kao i oni igrači koji igraju da bi pobjegli od stvarnosti i da ne bi mislili o svojim problemima. Nalazi pokazuju da su motivi za igranje raznoliki te da su neki važniji za objašnjenje motivacije za igranje od drugih.

Keywords

• motivacija
• videoigre
• zadovoljstvo životom