Diacovensia (Jan 2006)
Matija Antun i Josip Stipan Relković: Okvir za kreativno pamćenje
Abstract
Matija Antun i Josip Stipan Relković – otac i sin – jedan graničarski časnik koji ratuje za interese carske kuće, drugi svećenik koji službuje po slavonskim župama, obilježili su slavonsku književnu i kulturnu povijest druge polovice 18. stoljeća. Književne povjesnice, koje raspolažu tek informativnim, selektivnim i linearnim pamćenjem, smještajući odabrane književne protagoniste u predviđene književnopovijesne pregrade limitirane poetičkim i ideologijskim čimbenicima, u svoju su memoriju pohranile ponajprije Matiju Antuna, a tek uzgred, kao nasljednika velikoga oca, i njegova sina Josipa Stipana. Nije nam, međutim, nakana provesti cjelovitu književnopovijesnu revalorizaciju te preokrenuti zatečeni hijerarhijski odnos među dvojicom znamenitih Relkovića, nego tek potaknuti procese kreativnoga pamćenja kako bismo u prostor naše kulturne memorije vratili obojicu Relkovića i njihova književna djela: jer i Satir i Kućnik, materijalizirajući prolazne iskustvene slike, zbilje kreiraju prostore pamćenja stare Slavonije.
