Sveprisutna odsutnost nestalih u genocidu: ratne udovice i obitelji bez očeva u bosanskohercegovačkoj dijaspori

Abstract

Ovaj rad rezultat je antropološke studije o utjecaju prisilnog raseljavanja, genocida i nestalih osoba na društvene identitete preživjelih žena, njihovih obitelji i lokalnih zajednica. U prvom dijelu rada iznesene su statističke i historiografske činjenice vezane uz nedavna ratna stradanja u Bosni i Hercegovini (BiH) te se upozorava na nedostatke kvantitativnoga istraživačkog pristupa u donošenju zaključaka o biti, karakteru i posljedicama ratnih događanja na različite demografske i rodne grupacije u BiH. U drugom dijelu – kroz etnografski opis života jedne od ratnih udovica i majke koja je izgubila dva sina, a koja danas živi u dijaspori – autor opisuje teškoće koje prate ratne udovice, kako na psihološkoj tako i na sociokulturnoj razini, kao i razloge zbog kojih su se mnoge od njih odlučile na migraciju u treće zemlje. Rad potom opisuje kako je medicinska i forenzička DNK-biotehnologija pomogla u rehumaniziranju nestalih i ubijenih, dok je poslijeratna birokracija u BiH, dobrim dijelom, imala drugačiji, dehumanizirajući učinak na ratne udovice i preživjele, što je nerijetko bio jedan od razloga njihove emigracije. U zaključku se autor zalaže za aktivistički pristup druš¬tveno-humanističkih istraživanja vezanih uz problematiku koja prati ratne udovice, a s ciljem zaštite i promicanja njihovih ljudskih prava i dostojanstva.

Keywords

• ratne udovice, genocid, rod, nestali, migracije, Bosna i Hercegovina