Treba li poučavati intonacijske obrasce stranoga jezika navodeći studente da ih čitaju, ponavljaju ili ih pak treba evocirati?

Abstract

Istraživanje predstavljeno u ovom radu ispituje učinkovitost metoda poučavanja intonaciji stranoga jezika koje podrazumijevaju ostvarivanje izričaja s određenim intonacijskim obrascem koji se čita, koji se čita uz predočen shematski prikaz intonacijskoga ostvarenja, čije se ostvarenje sugerira stavljajući izričaj u okolnosti u kojima se intonacijsko ostvarenje inače pojavljuje, odnosno koji se reproducira nakon što je preslušan. Neka od iskustava s poučavanjem prozodiji stranoga jezika u nastavi obvezuju da se ispita djelotvornost vježbi koje podrazumijevaju navedene postupke. Rezultati istraživanja pokazuju da ispitanici najuspješnije oponašaju intonacijski obrazac izvornoga kratkog izričaja ponavljajući ga nakon preslušavanja, znatno manje uspješno ostvarujući intonacijsko ostvarenje izričaja koje su sami osmislili za opisane okolnosti u kojima se izričaj treba pojaviti i relativno neuspješno čitajući rečenice s prikazom zadanoga intonacijskog ostvarenja.

Keywords

• intonacija
• strani jezik
• metode poučavanja prozodije