Ambivalentnost recepcije Drugoga vatikanskoga koncila u svjetlu prosudbe Josepha Ratzingera / Benedikta XVI.

Abstract

Tijekom više desetljeća Joseph Ratzinger kritički se osvrtao na problem recepcije Drugoga vatikanskoga koncila u Crkvi i u svijetu. Autori izdvajaju i proučavaju šest njegovih relevantnih tekstova te su u svakome od njih uočili misao vodilju njegove kritike: posljedice liturgijske reforme, odnosa Crkve prema svijetu i ekumenski pokret u poslijekoncilskoj provedbi; nepomirljivost pluralnosti mišljenja i jedinstva tumačenja Koncila; vidljivi pothvati nakon Koncila s početnim oduševljenjem i kasnijim razočarenjem; Koncil kao jedan od čimbenika poslijekoncilske krize; prednost hermeneutike reforme i kontinuiteta pred hermeneutikom diskontinuiteta i loma. Na temelju navedenih tekstova i tema autori uočavanju Ratzingerovu glavnu tezu da su pogrješne prevladavajuće tendencije prilagođavanja Crkve modernomu svijetu te da se prava reforma odvija samo ako se slijedi hermeneutika reforme i kontinuiteta.

Keywords

• Joseph Ratzinger
• Drugi vatikanski koncil
• reforma liturgije
• ekumenski pokret
• reforma Crkve
• Crkva i moderni svijet