Analiza odbijanja lopti u rukometnoj utakmici

Abstract

Analizirano je 15 utakmica Hrvatske muške rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. godine i Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine. Istraživanje je provedeno sa ciljem utvrđivanja učestalosti šutiranja iz pojedinih zona odnosno napadačkih pozicija, učestalosti odbijanja lopti od strane golmana ili okvira gola, te utvrđivanja gdje i kome se upućene lopte odbijaju. Polje za pozicijsku igru podijeljeno je u 5 zona: lijevi krilni napadač, lijevi vanjski napadač, srednji vanjski napadač, desni vanjski napadač i desni krilni napadač. Navedene zone ujedno predstavljaju i zone odbijanja lopte. Rezultati su pokazali da se najviše udaraca upućuje iz središnje zone, dok je frekventnost šutiranja iz ostalih zona uglavnom podjednaka. Prosječan broj odbijenih lopti od golmana ili okvira gola iznosi 17,6 lopti. U 71% slučajeva odbijena lopta završi u posjedu obrambenih igrača što je posljedica blizine odbranbenog igrača u odnosu na loptu. Najveći broj odbijenih lopti (40%) vraća se u središnju zonu. χ² testom je utvrđeno da se najveći broj upućenih lopti iz pojedine zone odbija u tu istu zonu ili nešto rjeđe u susjednu zonu. Tome najviše pridonosi ugao šutiranja, koji je uglavnom direktan u odnosu na gol, te postavljanje golmana u odnosu na loptu. Istraživanje implicira potrebu za uvježbavanjem ovog segmenta igre u okviru rukometnog treninga pomoću specifični i situacionih trenažnih vježbi.

Keywords

• odbijena lopta
• rukometna utakmica
• udarac na gol
• golman