Formativno-katehetski pristup pojmu ljepote

Abstract

Značajno svojstvo pedagogije jest ljepota. Ona u širem smislu označava sve ono što potječe od estetskoga, ali i egzistencijalnoga. Njezini korijeni su još od vremena i načina stvaranja i poretka postojanja svijeta, ali i njegova krajnjeg smisla, a samim tim i odgojno-obrazovnog ustrojstva u svijetu. Ljepota tako postaje svojstvo kozmoloških, antropoloških, teoloških, eklezioloških, socioloških i drugih odlika svijeta. Čovjek je stvoren kao lijepo biće, kao savršeno lijepo, ali nedovršeno biće, i kao takav je nositelj mogućnosti vječnog života, stvaran za lučonošu primatelja božanske svjetlosti i ljepote. Čovjek kao slika Božja i jest stvoren s namjerom da bude savršeno lijep i prosvijetljen jer je »slovjesan«, suobličen Bogu, jer je bogolik i stvoren za nešto mnogo uzvišenije i neusporedivo vrjednije od svega što postoji.

Keywords

• ljepota
• Crkva
• stvaranje
• estetika
• umjetnost