Korijeni dvaju osobnih imena u antičkoj Dalmaciji: Hostucia i Raecius

Abstract

1.1. Osobna venetska imena Osts, Ostios, Hostilius itd, tvorena su iz jedne osnove *host- > *ost- što se mora shvatiti kao proširenje *kwođ(h)-t / *kwed(h)-t korijena *kwed(h)-> *kwed(h)-y *kwod(h)~, *kwod(h)- koji izražava 'ubod, oštrinu' > 'oštroumlje, poticaj, mentalnu snagu, spretnost, hitrinu', Značenje venetskih imena dokazano je nizom sinonimija što ih nalazimo u venetskoj onomastici gdje je često prisutan cognomen ili patronim ili neki atribut koji je sinonim pojedinačnog imena (Osts Akuts Egests Egetor Votteios Fervatis). 1.2. Osnova *kwed(h)-t- 'koji bode, oštar' predstavlja izvor - uz različiti vokalni ishod - europskim nazivima za 'kesten' -ts > oštro z) sreće se i u germanskom i u slavenskom. Da bismo protumačili etimon i drugih i.e. termina koji izražavaju isto semantičko polje, valja pretpostaviti paralelne korijene *gwhadh-, *gwhast-. 1.3. Neki europski nazivi za 'ježa' i za 'osu' mogu se izvoditi iz *k(h)wed(h)-, *k(h)wod(h)-. Da su 'jež' i 'osa' životinje "koje bodu” dokazuje se i drugim njihovim i.e. nazivima. 1.4. Osnova *cast- < *kwedh~t- objašnjava i umbrijsko castruo = lat. persona, (sinonim etrurskome &ersu e i grčkome %otpaKxrip). 2.1. Imena Hostucia i Hostidux u latinskim natpisima antičke Dalmacije izvedena su iz *host(u)~ 'oštar, koji bode'. 2.2. Semantička konvergencija između gentilicija i patronima iskazuje se čini se i u onomastičkoj formuli Q. FONTEIUS RAECIF (Dalmacija): neki natpisi otkrivaju semantičku vezu između Raecia gens, voda i Nymphae.

Keywords

• venetska imena
• antička Dalmacija
• gentiliciji
• patronimi