NOVE KONCEPCIJE DRŽAVNE SUVERENOSTI I ORGANIZACIJE VLASTI U SRPANJSKIM USTAVNIM AMANDMANIMA IZ 1990.

Abstract

U godini u kojoj obilježavamo tri desetljeća od donošenja tzv. božićnog Ustava često se zanemaruje važnost ustavnih amandmana što ih je Sabor Republike Hrvatske proglasio krajem srpnja 1990., a koji u zajedništvu s onim veljačkim iz vremena još postojećeg socijalističkog Sabora čine temeljne pretpostavke inicijalne demokratizacije hrvatskoga ustavnog sustava. Autori s pravnopovijesnog i ustavnopravnog motrišta razmatraju to važno pitanje moderne hrvatske države. Tradicionalna hrvatska historiografija ove amandmane analizira isključivo u njihovu sadržajnom smislu reguliranja novog državnog grba, zastave i ukidanja socijalističkih atributa. Iako su amandmani normativno siromašni, njihovo je značenje ipak mnogo šire. U središtu ove analize pitanja su novog poimanja državne suverenosti i reformskih zahvata u državnoj organizaciji. Autori raščlanjuju relevantne odredbe analizirajući ih i kroz izvorne zapise saborskih rasprava. Prvo upućuju na osnovne trendove ustavnih promjena sadržanih u srpanjskim amandmanima odnoseći se primarno na identitetsku razinu, a zatim ukazujemo na jačanje elemenata državnog suvereniteta te izmjene u smjeru razvoja obilježja modernih parlamentarnih demokracija. Tu se posebno razmatra predviđena reorganizacija izvršno-upravne vlasti. na kraju se prikazuju odjeci srpanjskih ustavnih amandmana i početak rada na novom Ustavu RH.

Keywords

• srpanjski amandmani
• veljački amandmani
• državni suverenitet
• privatno vlasništvo
• ustav sr hrvatske
• ustav rh