Doprinos Darka Gašparovića stvaranju hrvatskoga dramskog kanona

Abstract

Nakon uvodnog obrazloženja teme i ukazivanja na relativizaciju pojma kanona u postmoderni, u članku se predlaže „operativna definicija“ kanona prema K. Nemecu i M. Solaru. Potom se, zbog središnjega mjesta koje drame M. Krleže imaju u Gašparovićevu kritičkom i teatrološkom radu, kao i zbog Gašparovićeva dosljednog krležijanstva u smislu kritičkog preispitivanja svih sudova, opširnije izlaže Krležin odnos prema hrvatskom dramskom kanonu. U kratkom pregledu područja kojima se Gašparović kao sveučilišni profesor, urednik časopisa, kazališni kritičar, teatrolog, dramaturg i intendant bavio ustrajava se na njegovu zagovaranju „otvorene dramaturgije“, koje navješćuje esejom o mogućnosti kritičkog angažmana u suvremenoj hrvatskoj drami iz 1968. a razvija u sljedećim tekstovima o hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu 20. st. U nastavku članka raspravlja se o Gašparovićevu doprinosu stvaranju hrvatskoga dramskog kanona u knjigama Dramatica krležiana, u kojoj se revaloriziraju Krležine rane drame te predlaže promijenjen izbor njegovih kanonskih djela, Kamov, u kojoj odgovor na pitanje mogu li Kamovljeve drame ući u u kanon ostavlja otvorenim, i, napokon, Dubinski rez, sintezi Gašparovićeva teatrološkog rada, u kojoj su najvažnija poglavlja posvećena kanonskim dramatičarima 20. st., od Vojnovića, preko Krleže, Fabrija te Šoljana i „krugovaša“do Šnajdera i „prologovaca“.

Keywords

• Darko Gašparović
• Miroslav Krleža
• hrvatska drama
• kanon