O AKTUALNOSTI CASUUM COMMORIENTIUM U RIMSKOM I SUVREMENOM EUROPSKOM PRIVATNOM PRAVU

Abstract

U rimskoj pravnoj tradiciji, ali i suvremenim građanskopravnim sustavima pojmom commorientes (komorijenti, suumirući) označavaju se osobe umrle u istoj nesreći ili drugoj opasnosti, nalazeći se međusobno u pravnom položaju relevantnom za nasljedno pravo. U vezi s rješavanjem ovakvih situacija u privatnopravnoj teoriji dolazi do razvoja različitih pravnih presumpcija još od razdoblja klasičnog rimskog prava. Sve te presumpcije moguće je sistematizirati u okviru dvaju osnovnih koncepata – prvog, utemeljenog na presumiranju nadživjelosti subjekata i drugog, utemeljenog na presumiranju istovremenosti smrti subjekata. Poredbeno promatrajući u razvoju europskog privatnog prava došlo je do recepcije obaju koncepata, s tim da će s vremenom koncept istovremenosti, gotovo u potpunosti, potisnuti koncept nadživjelosti. U radu se analiziraju razlozi zbog kojih do toga dolazi. Uspostavljajući vezu između rimskih korijena i europskog privatnog prava posebna pozornost posvećuje se mogućnosti primjene presumpcija u odnosu na slučajeve kada između smrti osoba postoji određena prostorna ili vremenska udaljenost ili ako je različit uzrok doveo do smrtnih posljedica. U konačnici rad jasno ukazuje na važnost rimskih pravila koja katkad mogu imati fundamentalni značaj u razumijevanju instituta suvremenog privatnog prava.

Keywords

• commorientes
• rimsko pravo
• nasljedno pravo
• europsko privatno pravo
• code civil
• njemački građanski zakonik
• austrijski građanski zakonik