ZAŠTITA TRADICIJSKIH PROIZVODA PRIMJENOM ZEMLJOPISNIH OZNAKA U EUROPSKOJ UNIJI NAKON STUPANJA NA SNAGU ŽENEVSKOG AKTA NA LISABONSKI SPORAZUM

Abstract

Cilj je rada istražiti mogućnosti zaštite zemljopisnih oznaka kojima se obilježavaju tradicijski proizvodi u Europskoj uniji, osobito nakon stupanja na snagu Ženevskog akta na Lisabonski sporazum o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla. Pritom se polazi od dosadašnjih mogućnosti zaštite na međunarodnoj razini. Pokazuju se najznačajnije izmjene koje donosi Ženevski akt te se detaljno analiziraju posljedice pristupanja Europske unije tom međunarodnom sporazumu. Istraživanje pokazuje da prednosti kad je riječ o zaštiti zemljopisnih oznaka nakon pristupanja Europske unije Ženevskom aktu postoje samo za tradicijske poljoprivredne i prehrambene proizvode, dok primjerice tradicijski obrtnički proizvodi, suveniri i ostali nepoljoprivredni proizvodi od toga zasad nemaju koristi. Pokazuje se i da je usvajanjem Ženevskog akta Europska unija uspjela u određenoj mjeri proširiti politiku zaštite zemljopisnih oznaka na globalnoj razini, no njezin položaj slabi činjenica da na razini Europske unije ne postoji sui generis sustav zaštite oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode. Analizira se i koje su prednosti, a koja ograničenja i nedostaci zaštite tradicijskih proizvoda zemljopisnim oznakama kojima se oni obilježavaju te se osobito ističe značaj zaštite oznaka za autohtone nepoljoprivredne proizvode (suvenire) za turističke destinacije kao što je Republika Hrvatska. Zaključak provedenog istraživanja govori u prilog nužnosti uspostave sustava zaštite zemljopisnih oznaka za nepoljoprivredne proizvode na razini Europske unije kako bi se omogućila zaštita zemljopisnih oznaka za sve tradicijske proizvode u Europskoj uniji kroz uspostavljen sustav međunarodne registracije.

Keywords

• oznake izvornosti
• oznake zemljopisnog podrijetla
• ženevski akt na lisabonski sporazum
• zemljopisne oznake za nepoljoprivredne proizvode