Ustavnopravni okvir ograničenja prava vlasništva u Republici Hrvatskoj

Abstract

Ustavnopravni okvir u Republici Hrvatskoj, koji uređuje pravo vlasništva i njegovo ograničenje, koherentan je s njegovim konvencijskim uređenjem sadržanim u članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovi propisi, s jedne strane, pristupaju pravu vlasništva kroz sinergijsku povezanost ustavnog i konvencijskog jamstva, a s druge strane pristupaju obvezi njegovih nositelja da ga koriste na način koji doprinosi općem dobru i / ili ostvarivanju općeg javnog interesa, zbog čega ono može biti ograničeno, pa čak i u krajnjoj liniji oduzeto. U takvom svojem pristupu oni polaze od stajališta da jamstvo prava vlasništva nije apsolutno pravo te da se može ograničiti (pa i oduzeti) ako se i kada se steknu uvjeti i kriteriji propisani Ustavom Republike Hrvatske i zakonom radi zaštite te ostvarivanja kvalificiranog javnog interesa u korist javnog dobra zajednice. Ograničenje ili oduzimanje prava vlasništva mora biti provedeno u skladu s propisanim postupkom te popraćeno odgovarajućom naknadom, odnosno obeštećenjem vlasnika. U radu se navedene teze razrađuju na teorijskoj razini te potkrjepljuju stajalištima iz nekoliko predmeta iz jurisprudencija Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudskih prava.

Keywords

• pravo vlasništva
• ustavni sud republike hrvatske
• europski sud za ljudska prava