Nastanak i razvoj teorije o slavenskom podrijetlu svetog Jeronima u razvijenom i kasnom srednjem vijeku – uzroci i posljedice

Abstract

U ovom se članku autor bavi nastankom i razvojem teorije o slavenskom podrijetlu svetog Jeronima tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka na jadranskom prostoru. Nakon kratkoga uvodnoga prikaza Jeronimovog života, rasprave o podrijetlu svetog Jeronima stavljaju se u kontekst problematičnog položaja glagoljice i slavenske liturgije unutar srednjovjekovne Katoličke Crkve. U tom, prvom, dijelu članka, ambivalentan odnos latinske hijerarhije spram svetih Ćirila i Metoda, kao najvjerojatnijih izumitelja glagoljice, prikazuje se kao povod razvoju tzv. jeronimovskog mita na hrvatskom prostoru, s papinskim dopuštenjem liturgijskog glagoljanja 1248. godine kao vrhuncem. Drugi je dio članka posvećen sukobima hrvatskih i talijanskih humanista oko Jeronimove ličnosti, tumačene kao arhetipa humanističkog mislioca. Sudionici rasprava sa svojim osnovnim tezama ukratko su predstavljeni i podijeljeni na dvije temeljne struje – istarsku i dalmatinsku, ugrubo podudarne sa svojom pripadnošću talijanskom, odnosno hrvatskom etniku. Konačno, pruža se i osvrt na začetke proto-nacionalne uporabe Jeronimove ličnosti kao identitetskog simbola i njegovo pretvaranje u nacionalnog sveca-zaštitnika.

Keywords

• sveti jeronim
• glagoljaštvo
• humanizam
• stridon
• dalmacija
• istra
• jeronimovski mit
• marko marulić
• pier paolo vergerio
• flavio biondo