Crkva u Svijetu (Jan 2018)
Teologija mira i kultura dijaloga u papinskim porukama za svjetski dan mira
Abstract
Papinske poruke mira već imaju svoju polustoljetnu tradiciju. Sve ovore o ugrozi mira među ljudima i narodima, njihovim vanjskim i duhovnim uzrocima, sve predlažu neka rješenja, svaka poziva na poštivanje temeljnih ljudskih prava, na nenasilni put rješavanja svih konflikata, na pravednije društvene odnose i sl. Za razliku od mnogih sličnih svjetskih poruka i poziva, konvencija i dogovora, njihova posebnost leži u teološko-antropološkom pristupu. Autor na primjeru 23 od 51 papinske poruke od 1996. godine istražuje transcendentnu i antropološku gramatiku mira i kulturu dijaloga koje pape u svojim porukama mira neumorno ističu, a svijet stalno zaobilazi. Papinske poruke ukazuju da je transcendentni mir temelj i polazište antropološkom miru. Mir je kao realna mogućnost Božji dar čovjeku, kojemu globalno tržište donosi više nemira, negoli mira, pa je čovjek neprestano pozvan raditi oko mira. Bog je transcendentni izvor mira, a čovjek je antropološko srce mira. Da bi se izgradilo istinsko drvo mira u svijetu, valja nužno mijenjati sliku o čovjeku i sliku o Bogu. Pape stalno upozoravaju da se mir kao opće dobro čovječanstva ne može ostvariti samo pozitivnim zakonima i kojekakvim konvencijama. Stoga zaključuju da moralni i teološki aspekti trebaju prožeti i oploditi one pravne norme i forme, da ljubav treba prožeti istinu i pravdu, a da pravda u pravednosti treba biti povezana ljubavlju. Tako oni grade most između transcendentne i antropološke razine, između mira i ljudskih prava, između ljudskih prava i pravednosti, između pravednosti i praštanja, između praštanja i pomirenja, između pomirenja i mira. Put dijaloga preko praštanja i pomirenja put je do pravoga mira koji se temelji na istini, pravednosti, ljubavi i slobodi. Dakle, kulturu rata i nasilja treba zamijeniti kulturom mira, a ostvarivati kulturom dijaloga i dijalogom kultura i religija.
