Kršćanski Weltanschauung i etika kod Romana Guardinija

Abstract

Jedna od zasluga razmišljanja Romana Guardinija jest da je pridonio boljem ocrtavanju teološkog promišljanja dvadesetog stoljeća i njegova epistemološkog statusa, ponajprije u interdisciplinarnoj pozornosti i logici dijaloga. U tom smislu, hermeneutička figura Weltanschauunga čini se plodnom, sa zanimljivim razvojem: ona poziva teologiju da razmišlja o sebi i ponaša se kao intelektualni partner među ostalima, pokazujući teoretski identitet koji se može postaviti na granicu znanja koje u srcu ima razumijevanje otajstva stvarnog. Iz te perspektive religiozno iskustvo pridonosi drugačijem razumijevanju ljudskog stanja, otvarajući ga objavi kao nužnom uvjetu za pokretanje potrage za nekim važnim ključevima čitanja u tumačenju svijeta i povijesti. To donosi barem dvostruku posljedicu. Prva je tvrdnja o objavljujućoj strukturi stvarnosti u kojoj se religija pojavljuje kao poseban način nastanjivanja svijeta, u kojem se oblikuju pitanja i obzorja egzistencije. Druga je pokazatelj „kršćanske kulture“ kao radikalne i jedinstvene perspektive o čovjeku, svijetu, povijesti, koja na temelju uskrsnog događaja postaje proročanstvo smisla u sociokulturnim procesima.

Keywords

• Guardini
• Weltanschauung
• etika
• teološko promišljanje
• religiozno iskustvo