Određivanje pripadnosti mjesnoga govora Staroga Laza u Gorskome kotaru

Abstract

Gorski kotar prepoznat je u hrvatskoj dijalektološkoj literaturi već pri prvim istraživanjima kao tronarječno područje, a kao eklatantan primjer jezične raznolikosti nerijetko je istican mjesni govor Staroga Laza. Upravo nas je uvriježeno mišljenje o Starome Lazu kao punktu svih triju narječja nagnalo na ovo istraživanje. Govor Staroga Laza spominjan je dosad samo u kontekstu skupine čakavskih govora u Gorskome kotaru, a rezultati su tih pojedinih istraživanja pokazali da se u sredini sela govori najviše čakavskim ikavsko-ekavskim govorom „slavičkoga tipa”, tj. primorskim poddijalektom navedena dijalekta. Taj se čakavski idiom nadovezuje na primorski krak ikavsko-ekavskih čakavskih govora od Zlobina preko Benkovca Fužinskog, Slemena, Slavice i Brestove Drage spajajući se s kontinentalnim poddijalektom ikavsko-ekavskoga dijalekta u Jablanu, Presiki i Vrbovskom. Na istočnoj strani sela, prema Ravnoj Gori, starolaški je govor kajkavski, bliži ravnogorskomu, koji pripada zapadnomu poddijalektu kajkavskoga goranskog dijalekta, a na zapadnoj je strani sela u susjedstvu štokavskih mjesta Općine Mrkopalj bliži novoštokavskomu ikavskom govoru, kakav je u Mrkoplju. O tome je dosad malo pisano, kao i o većini goranskih čakavaca, što nas je dodatno potaknulo na ispitivanje izvornih starolaških govornika. Ovim se istraživanjem nastoji potvrditi ili opovrgnuti teza o starolaškoj tronarječnosti, tj. analizom prikupljene građe u radu se podastire suvremenija dijalektna slika toga područja.

Keywords

• mjesni govor
• Stari Laz
• Gorski kotar
• čakavsko narječje
• kajkavsko narječje
• štokavsko narječje