Katalog gubitaka

Abstract

Dan kada sam čula da, onaj da o kojemu sam tako malena i jadna bila toliko sanjala, konačno je stigao jedne subote. Mjesecima, odnosno svaki put kada bi me moj otac odveo u park Bijela voda, molila bih ga da mi kupi balon. Međutim, on bi me svakoga puta odbio s istim, meni nerazumljivim riječima: „Premala si!” Nisam inzistirala poput ostale djece, koja su plakala, lamatala nogama i vrištala prisiljavajući tako roditelje da im ispune želje ili da ih ušutkaju snažnim pritiskom svojih dlanova. Ja bih se samo rastužila, a nastojala sam se oraspoložiti šećernom vatom koju bi mi otac kupio. Čak i kada bih se zabavljala na toboganu, na vrtuljku ili na klackalici, osjećala sam se kao koncem vezana za taj san o balonu u budućnosti. A onda, jedne subote, dok smo ulazili u park, ja odjevena u bijelu suknju i već spremna čuti još jedno ne, vidjela sam svojega oca kako se približava prodavaču balona i govori: „Narasla si, kćeri, smiješ izabrati jedan!” To je bio toliko velik trenutak da sam se cijela prestrašila, da mi se raširio osmijeh preko lica i da mi je bila oduzeta moć govora te sam samo prstom pokazala na jedan balon. Hodala sam parkom, ponosna, sa svojim ocem, koji me držao za ruku; u drugoj sam nosila, poput kakve princeze, najvrednije blago svojega kraljevstva. Vjetar je njihao balon naprijed-nazad, nježno ga je pomicao s jedne strane na drugu, a ja sam poput njega bila, gotovo do razine pucanja, napuhnuta od tolike sreće. Malo sam se poigrala u pješčaniku, na brzinu sam pojela kokice, samo sam htjela defilirati s tim snom jednom niti privezanim za moj prst. Međutim, kada smo izlazili, omeo me psić koji mi je prišao kako bi me polizao po nogama te sam, zbog nepažnje, mazeći ga, slučajno ispustila balon, a on se sporo uspeo prema nebu. Stajala sam i gledala ga nepomična, u bijeloj suknji i razočaranju, venući sa svakim metrom kojim se zauvijek udaljavao od mene. Tada sam shvatila zašto mi je otac toliko puta odbio kupiti balon: da se ne bih prerano suočila sa svojim prvim gubitkom. Jer poslije ne bi bilo drugoga izlaza – i nema ga! – osim prihvaćanja svih ostalih gubitaka, koji će nemilosrdno pristizati u slijedu, jedan za drugim. Dan kada sam čula da bio je i dan kada sam čula najveći ne u svojemu životu.