Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Rijeci (Jan 2013)
NACIONALNO ILI MEĐUNARODNO PRAVOSUĐENJE KAO NUŽAN ELEMENT MEĐUNARODNOG PRAVA?
Abstract
Među teorijskim modelima međunarodnog prava postoje i oni modeli koji ne predviđaju međunarodno pravosuđenje ili ako ga predviđaju onda mu nacionalni sudovi nisu subordinirani. U ovom članku kritički će se ispitati održivost takvih modela koristeći se sljedećim konceptima opće teorije prava: presudivost normi, poništivost normi i jedinstvo pravnog sustava. Korištenjem Kantorowicezvog koncepta presudivosti može se pokazati zašto međunarodni i nacionalni organi primjenjuju međunarodno pravo na različite načine. Iako Keslsenov monistički model s prioritetom države i Rossov dualistički model međunarodnog prava prihvaćaju stanje nerješivih proturječja normi kao dio interne logike modela međunarodnog prava upitan je pravni karakter ovakvih modela ako se pravo shvaća kao normativni sustav oblikovan za rješavanje stvarnih društvenih odnosa. Može se tvrditi da oslanjanje modela međunarodnog prava isključivo na djelovanju nacionalnih organa neće voditi prema jedinstvu pravnog sustava ako se međunarodno pravo shvaća kao objektivno važeće i/ili kao poseban dio nacionalnih sustava namijenjen međusobnoj komunikaciji, interakciji, koordinaciji i integraciji država.
