Umjetna inteligencija, medicina i autonomija

Abstract

U radu se razmatra pitanje jesu li na umjetnoj inteligenciji utemeljeni dijagnostički sustavi (AIBDS) prijetnja autonomiji pacijenata kao jednom od središnjih načela biomedicinske etike. U prvom dijelu rada objašnjava se što su AIBDS i kako funkcioniraju, s naglaskom na tehnologiji strojnog učenja i na njegovu svojstvu netransparentnosti. U drugom dijelu rada prikazuje se više paradigmatskih stavova o AIBDS-u kao prijetnji autonomiji pacijenata, uz osvrt na standardnu analizu prema kojoj ta autonomija uključuje (minimalno) tri komponente: intencionalnost, slobodu od ograničenjâ i razumijevanje. U trećem se dijelu rada argumente pro et contra teze o AIBDS-u kao prijetnji autonomiji razmatra iz perspektive pacijenata, dok ih se u četvrtom dijelu rada razmatra iz perspektive liječnika. U radu se pokazuje koliko rasprava o ovom pitanju može biti složena i koja oruđa argumentacije suprotstavljenim stranama pritom mogu stajati na raspolaganju.

Keywords

• autonomija
• biomedicinska etika
• dijagnostički sustavi
• strojno učenje
• netransparentnost
• umjetna inteligencija