Plućna tuberkuloza u pedijatrijskoj praksi

Abstract

Pandemija COVID-19 uzrokovala je pad kvalitete medicinske skrbi oboljelih od tuberkuloze. Iako se broj prijavljenih novooboljelih slučajeva tijekom pandemije smanjio, povisio se broj umrlih od tuberkuloze uz pretpostavku povećanja broja novooboljelih. Tuberkuloza pluća u djece stoga je ostala izazov u zbrinjavanju pacijenata te važan javnozdravstveni problem. Osnova dijagnoze tuberkuloze u djece predstavlja dobro uzimanje anamnestičkih podataka koji se odnose na karakteristike izvornoga indeksnog pacijenta, karakteristike i vrstu kontakta te karakteristike djeteta, prvenstveno njegove dobi te imunološkog stanja. Karakteristični simptomi bolesti prisutni su u starije djece, dok mlađa djeca mogu biti i asimptomatska. Također, radiološki nalaz postaje specifičan u adolescentnoj dobi, dok u manje djece može pokazivati nekarakteristične promjene. Za dokaz infekcije s Mycobacterium tuberculosis koristi se interferon gamma releasing assay, brza i sigurna pretraga iz krvi kojom se dokazuje imunološka reakcija na Mycobacterium tuberculosis. Mikrobiološka obrada sputuma i želučanih lavata mikroskopski i uzgojem kultura neizostavan je stupanj obrade, no u mlađe djece također je smanjene osjetljivosti. Terapija u djece odnosi se na profilaktičku terapiju tuberkulozne infekcije kojoj je svrha spriječiti razvoj aktivnih oblika bolesti i punu intenzivnu antituberkulotsku terapiju kod aktivne tuberkuloze pluća. Praćenje i obrada djece sa suspektnom ili dokazanom tuberkulozom u domeni je dječjeg pulmologa u suradnji s primarnim pedijatrom i nadležnom epidemiološkom službom, a u svrhu pravodobne dijagnostike bilo latentne ili aktivne tuberkuloze te adekvatnog liječenja i suzbijanja bolesti.

Keywords

• TUBERKULOZA
• DJECA