Ustaljeni koligacijski sklopovi u zavisnosloženim rečenicama u hrvatskome jeziku

Abstract

U radu se opisuju koligacijske strukture u zavisnosloženim rečenicama u funkciji glavne ili zavisne surečenice koje se kao gotove pojavljuju u pisanoj ili govorenoj komunikaciji u hrvatskome jeziku (može se reći da (...), što god tko mislio / mi mislili o tome (...), kad bolje razmislimo / kad se bolje razmisli (...), postoji mogućnost da (...), kad se sve uzme u obzir (...), kao što znamo / znate (...), kako sada stvari stoje (...), ono što najprije upadne u oči jest činjenica da (...) itd. Takve su strukture dosad slabije sustavno opisane, a zbog ustaljenosti sastavnica te zbog učestalosti u upotrebi u određenome sintaktičkom kontekstu, mogu se također smatrati posebnom skupinom čvrstih sveza u hrvatskome jeziku. Na temelju primjera koligacijskih sklopova iz Kolokacijske baze hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te potvrda u korpusu hrWaC analizirat će se njihova gramatička i leksička struktura te stilska i upotrebna obilježja s obzirom na komunikacijski kontekst u kojemu se pojavljuju.

Keywords

• koligacije
• hrvatski jezik
• zavisnosložena rečenica