U POTRAZI ZA KOMPETENTNIM GOVORNIKOM

Abstract

Svako istraživanje naglasne stvarnosti počiva na osluškivanju govorne prakse, a ono se ograničava na određene skupine članova jezične/govorne zajednice. U radu se razmatra pitanje tko su kompetentni govornici suvremenoga hrvatskog jezika. Dosadašnja ortoepska istraživanja u kroatistici spominju širi raspon naziva za anketirane sudionike u različitim tipovima ortoepskih istraživanja, kao što su: modelski govornici, idealni govornici, profesionalni govornici i sl. Upravo takvo različito nazivanje zahtijeva da se izbistri terminologija i da se jasnije naznači koga se osluškuje u istraživanjima ortoepske norme. Kao odgovor na to pitanje nudi se shema govornikovih kompetencija sastavljena na temelju triju glotodidaktičkih modela, a koja ide putem od jezične prema komunikacijskoj kompetenciji. Pritom je važno i to da (situacijski) kompetentni govornici prilagođavaju svoj izraz i situaciji i slušaocu, pri čemu normativna korektnost ne samo da nije presudna nego katkad stvara i buku u komunikacijskome kanalu. Drugim riječima, kompetentan govornik nije onaj koji bez iznimke slijedi kodificirana pravila i ogledni je primjer normativno uzorna govora, nego onaj koji se uspješno snalazi u raslojavanju jezične, odnosno, konkretno, govorne stvarnosti.

Keywords

• govornik
• komunikacijska kompetencija
• norma
• kodifikacija
• varijeteti
• naglasak