Nietzscheov govor o Bogu. Ukaz problematičnosti banalnoga ateizma i banalne vjere

Abstract

Prema M. Heideggeru, filozof Friedrich Nietzsche svojim uzvikom „Bog je mrtav!“ izriče usud čitave zapadne civilizacije i odnos čovjeka spram istine bitka. Njegov govor o Bogu nije potvrda banalnoga ateizma, nego odraz stanja modernoga čovjeka. Božja smrt u Nietzscheovoj misli nije toliko ateistički proglas, koliko je nužna posljedica ukidanja metafizičkih određenja pojmova koje su, po njemu, platonizam i kršćanstvo premjestili u transcendenciju, onkraj mogućnosti spoznaje i umskoga dosega. Rezultat ovakve krize, prema J. B. Metzu, banalni je ateizam, u kojemu vlada određeni nerazmjer između govora o Bogu i stvarnosti. U poimanju Boga događa se određena disproporcija jer se o Bogu govori, ali se, u biti, ne zna što bi se govorilo. Upravo zbog ovakva stanja logičnim se čini ukazati na Nietzscheov govor o Bogu i njegov prijedlog odnosa spram Boga. Misli o Bogu ovoga filozofa mogu doprinijeti boljem razumijevanju krize govora o Bogu, koja je sve očitija kod nevjernika i kod vjernika.

Keywords

• Nietzsche
• Bog
• Božja smrt
• kriza
• nihilizam
• vjera