Kršćanska antropologija i umjetna inteligencija u doba transhumanizma

Abstract

U radu se istražuju suvremeni izazovi povezani s razvojem umjetne inteligencije i njezinim utjecajem na teološko-antropološki govor. U središtu je analiza transhumanističkog pokreta s njegovim obećanjima o kibernetičkoj besmrtnosti i o poboljšanju ljudske vrste. Polazeći od nekih obilježja tog pokreta, autor analizira njegove implikacije za kršćansku antropologiju. Rad je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom »Neka obilježja transhumanističkog doba« analizira se transhumanizam kao melioristička filozofija u kojoj se može lako prepoznati prometejski izazov. Drugi dio pod naslovom »Umjetna inteligencija i/za novo poimanje čovjeka« obrazlaže monistički i dualistički pristup ljudskoj zbilji te nastoji odgovoriti na pitanje može li stroj misliti. Ovdje je istaknuto pitanje dataizma kao uvjerenja da su organizmi zapravo algoritmi kojima se može upravljati. Moć podataka dovela bi do nadmoći umjetne inteligencije kojoj se pripisuju božanska svojstva. Treći dio »Čovjekova stvorenost na sliku Božju versus stvorenosti umjetne inteligencije na sliku čovječju« bavi se ključnim teološko-antropološkim pitanjem o čovjekovoj vrijednosti i specifičnosti. Najprije se istražuju razne interpretacije čovjekove stvorenosti na sliku Božju, zatim autor analizira u kojem smislu umjetna inteligencija može biti smatrana stvorenjem na sliku čovječju. Zaključni dio donosi još neke teološke misli u čijem središtu se nalazi opasnost idolatrije i pitanje nepovredivog dostojanstva čovjeka.

Keywords

• transhumanizam
• umjetna inteligencija
• slika Božja
• slika čovječja
• monizam
• dataizam