Dalmacija i banska Hrvatska u Pavlinovićevim Putima (Godine 1867–75)

Abstract

Cilj članka je rekonstrukcija dvaju krajolika koje Mihovil Pavlinović konstruira na uvodnim stranicama svojega putopisa Puti (Godine 1867–75). Političko djelovanje toga dalmatinskog svećenika bilo je usmjereno prema ujedinjenju hrvatskih pokrajina i pohrvaćenju odnarođene i otuđene (gradske i otočke) Dalmacije. Kako bi postigao cilj preporodni putnik-pripovjedač gradi dvije oprečne slike južne i sjeverne Hrvatske. Rad prikazuje kojim se stilističkim sredstvima služi i na koji način pokušava utjecati na čitatelja, dakle pridobiti pristalice pripajanja Dalmacije Banskoj Hrvatskoj. Pozivajući se na polisenzorička iskustva, uključujući osnovne fiziološke potrebe, Pavlinović konstruira oprečne svjetove i oprečne prostore: sjevernohrvatski raj na zemlji i južnohrvatsko mrtvilo/groblje (svijet danji i noćni). Ujedno prikazuje tijesno povezivanje kulture i mentaliteta s prostorom, krajolikom, prirodom. Pokrajine Trojedne Kraljevine u njegovu ostvarenju i u skladu sa zadacima preporodne književnosti, predstavljaju književne ideološke krajolike. U istraživanju oslanjam se na humanističku geografiju i prostorni obrat.

Keywords

• preporod
• integracija
• kulturni krajolik
• južna i sjeverna Hrvatska
• putopis