Politike povijesti u Estoniji i Hrvatskoj: Drugi svjetski rat kao "prošlost koja nikad neće proći"?

Abstract

U članku se uspoređuju politike povijesti Drugoga svjetskog rata u Estoniji i Hrvatskoj poslije državnog osamostaljenja. Pokazujući kako su estonski i hrvatski nacionalno-integracijski procesi dominantno bili obilježeni "potragom" za samostalnom državom, temeljna je teza članka da revizionističko sjećanje na estonske i hrvatske osovinske borce kao na "borce za naciju i državu" opstaje zbog isključivog shvaćanja Sovjetskog Saveza i Jugoslavije kao velikoruske odnosno velikosrpske "tamnice" estonskoga i hrvatskog naroda. Iako službeno sjećanje u objema zemljama ističe europsko antifašističko nasljeđe, oklijevanje vlasti u odmicanju od ekskluzivističkih državotvornih politika povijesti potiče pozitivnu interpretaciju estonskoga i hrvatskog fašizma. Autori zaključno prikazuju razlike među dvjema zemljama te upućuju na pogubnost aktualnih europskih politika spram totalitarizma kao obrasca suočavanja s Drugim svjetskim ratom, a koje Estoniju i Hrvatsku još više udaljuju od suočavanja s prošlošću.

Keywords

• Estonija
• Hrvatska
• Drugi svjetski rat
• politike povijesti
• sjećanje