Poeta tona

Abstract

Umjetnička poetika Marka Radmija (1910-1996) obilježena je nepovjerenjem prema pojmu ‘skladatelj’, smatrajući da ovaj pretpostavlja redukciju onoga glazbenog na znanje i tehniku. Za razliku od toga, u zaboravljenom njemačkom izrazu Tondichter (‘poeta tona’) još se očuvalo ono bitno glazbeničkoga poziva, pa ga Radmio stoga radije izabire govoreći o sebi. U ovoj se studiji istražuje kakve posljedice ta promjena ima kako na sâmu Radmiovu glazbu, tako i na njegovu misao o glazbi. Pritom se otkriva dvostruko značenje reza, odnosno cezure, podjednako u njegovu glazbenom opusu i u njegovoj egzistenciji.