ZAHTJEV ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM PREMA ZAKONU O ŽIGU I NOVOM PRIJEDLOGU ZAKONA O ŽIGU

Abstract

Zahtjev za uobičajenom naknadom jedan je od predviđenih načina ostvarenja građanskopravne zaštite žiga u europskom i domaćem zakonodavstvu. Takav je zahtjev predviđen čl. 78. st. 2. Zakona o žigu, ali i čl. 129. st. 5. novog prijedloga Zakona o žigu. Kako se ne radi o jedinom načinu ostvarenja takve zaštite, nameće se pitanje odnosa tog zahtjeva prema drugim zahtjevima odnosno konkretno zahtjevu za naknadom štete i zahtjevu za koristima stečenima bez osnove. Osim odnosa zahtjeva za uobičajenom naknadom prema drugim zahtjevima, zauzima se stajalište kako se takav zahtjev ostvaruje primjenom pravila o neopravdanom obogaćenju što pridonosi olakšanju parnične pozicije nositelja žiga. U pogledu utvrđivanja visine uobičajene naknade upućuje se na značaj brojnih okolnosti koje utječu takvo utvrđivanje (npr. ugled žiga i uobičajena marža dobiti), pri čemu se posebna pažnja pridaje kvota licencijama. Zaključno se obrađuju i problemi vezani uz dokazivanje povrede isključivih prava nositelja žiga, a potom i visine uobičajene naknade. U tom se pogledu posebno obrađuju odgovarajuća rješenja Zakona o žigu i novog prijedloga Zakona o žigu glede zahtjevu za dostavom podataka i zahtjeva za pribavljanjem dokaza.

Keywords

• žig
• uobičajena naknada
• odšteta
• licencija
• zahtjev za dostavom podataka
• zahtjev za pribavljanjem dokaza