Kreativnost u službi inkluzije: primjeri hrvatske dobre prakse u izvedbenim umjetnostima

Abstract

Aktivnosti izvedbenih umjetnosti dramskog i plesnog izražavanja s osobama s invaliditetom, točnije s osobama s intelektualnim teškoćama, kao posebno osjetljivom i marginaliziranom skupinom ljudi, u Republici Hrvatskoj intenziviraju se posljednjih godina. Međutim, ova tema nedovoljno je bila znanstveno i stručno istraživana. U ovome radu pokazat će se kako izvedbene umjetnosti dramskog i plesnog izražavanja iskoristiti u edukacijsko-rehabilitacijskoj praksi, odnosno u osnaživanju osoba s intelektualnim teškoćama u području razvoja samosvijesti i samozastupanja te u poticanju umjetnika za suradnju s osobama s intelektualnim teškoćama u stvaranju umjetničkog djela. Doprinos ostvarivanju ovih ciljeva prikazat će se kroz neposredno iskustvo uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama u izvedbene umjetnosti, u proces stvaranja i javnog predstavljanja dvaju glazbeno-scenskih kolaža. Nakana je ovoga rada dati doprinos preusmjeravanju navedenih aktivnosti iz područja socijalne skrbi i povremenih društvenih projekata pojedinaca i nevladinih udruga u područja umjetnosti i kulture. To je važno zbog razumijevanja, prihvaćanja, podrške i implementiranja načela inkluzije u svakodnevnom životu osoba s intelektualnim teškoćama i svih onih s njima povezanih u interakciji na bilo koji način i u bilo kojem opsegu i intenzitetu.

Keywords

• edukacijsko-rehabilitacijska praksa
• inkluzija
• intelektualne teškoće
• izvedbene umjetnosti
• kreativnost
• osnaživanje