O karakteru promjena u svijetu krajem XX. stoljeća i perspektive socijalizma

Abstract

Koritroverznu paradigmu robne privrede i socijalizma arhitekti socijalizma uglavnom su doživljavali kao contradictio in adjecto. Izbjegavajući kritičku valorizaciju tog protuslovlja socijalistička praksa XX stoljeća opteretila je svoju suštinu voluntarizmom čiji je konačni proizvod duboka strukturna kriza, a po svemu sudeći i egzodus postojećih koncepata socijalizma. U tekstu koji slijedi autor analizira i kritički vrednuje ključne teze ekonomske doktrine i prakse etatističkog socijalizma, upozoravajući na prednosti robne privrede i funkciju zakona vrijednosti u tendenciji konvergencije modernog kapitalizma i socijalizma. Znatan dio prostora autor je posvetio i kritičkom osvrtu na dogovornu ekonomiju i na kojoj etablirani koncept samoupravnog socijalizma u nas, koji je takađer u krizi. U tom se kontekstu razjašnjava i metafizika pluralizma ekonomskih i političkih interesa reduciranih na razinu »pluralizma samoupravnih interesa«. U pogledu odnosa prema socijalizmu kao elastičnoj anvelopi razvoja proizvodnih snaga i odnosa autor nema negativno određenje, ali se zalaže za konačan razlaz s njegovom birokratsko-etatističkom alternativom.

Keywords

• socijalizam
• kapitalizam
• robna privreda