Udvajanje dopunjača u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku

Abstract

U članku se s pomoću kartografskoga modela koji na lijevome rečeničnom rubu umjesto jedinstvene projekcije CP pretpostavlja niz ljestvično poredanih funkcionalnih projekcija opisuje struktura crkvenoslavenskih rečenica s udvojenim da. Autor, kao i svi opisivači udvajanja dopunjača u drugim jezicima, pretpostavlja da je najviša kopija da na položaju glave Force. Razmatrajući obilježja i uvjete pojave udvajanja da, nastoji odrediti na kojem su položaju niže kopije. Zaključuje da je najniža kopija na položaju glave Fin, a posredna kopija u primjerima s utrojenim da na položaju glave Top. U zaključnom se dijelu članka razmatra i međusobni odnos kopija da, tj. je li riječ o različitim leksičkim jedinicama ili o kopijama istoga leksema koji zbog svojih obilježja može biti leksikaliziran na više položaja unutar lijevoga rečeničnog ruba. Navode se prednosti i nedostatci i jednoga i drugoga pristupa, a definitivan odgovor na pitanje koje je objašnjenje bolje ostavljen je budućim istraživanjima.

Keywords

• hrvatski crkvenoslavenski jezik
• udvajanje dopunjača
• kartografski model
• dopunjač <i>da</i>